Slika 1 - vidikovac

Panoramska vizura grada Slatine sa sjevernim prigradskim područjem:

1) Nizinski lužnjakovi šumarci sjeverno od Slatine, u smjeru Bakića; 2) Naselje Bakić; 3) Dvorac Drašković (usporedi s povijesnom slikom); 4) Livadne plohe među nizinskim obradivim površinama; 5) Park-šuma „Turski grad“; 6) Naselje Medinci; 7) Šume hrasta lužnjaka (Carpino betuli-Quercetum roboris) istočno od Medinaca.

Vidikovac

Poznati slatinski „Vidikovac“, čija je vršna kota okružena vinogradskim plohama pri nadmorskoj visini od približno 190 m, nudi jedinstveni pogled na grad Slatinu te dio prigradskog područja. Promatraču se s ove točke otvara pogled na heterogenost slatinskog krajolika kao posljedice geografskog položaja, konfiguracije terena, hidroloških obilježja te ljudskog utjecaja i gospodarskih prilika. Orijentirajući se od juga pa u smjeru sjevera, možemo vjerno pratiti gradijent krajolika i pratećih stanišnih tipova koji pružaju dom mnogim našim biljkama i životinjama. Iza nas nalazi se kitnjakova šuma na brežuljkastom terenu, a na horizontu nizinskog slatinskog kraja, u daljini, rastu naše šume hrasta lužnjaka. Između njih teren je protkan prostranim mozaicima obradivih površina, različitim tipovima livadne vegetacije te šikarama i šumarcima koji ih okružuju. S impresivnom krajobraznom vizurom, Vidikovac čini idealno polazište za upoznavanje prirode slatinskog područja.

Na širem sjevernom području uočavamo velike šumske komplekse oko naselja Medinci i Novi Senkovac. Ovdje staništa primarno tvori hrast lužnjak, a osim njega pridolaze i sastojine poljskog jasena i crne johe. Prisutne su i manje šumske površine, svojevrsne šumske oaze, koje razbijaju monotoniju agrarnog krajolika te služe kao izvrsno utočište za divljač, primarno srneću. Jedna od njih je i zaštićena park-šuma „Turski grad“, u smjeru naselja Medinci, proglašena lokalitetom iznimne krajobrazne vrijednosti. Lužnjakove šume vrlo su značajne po svojoj vrijednoj flori koju, osim brojnih šarolikih proljetnica, sačinjavaju i populacije strogo zaštićene kockavice (Fritillaria meleagris), rijetke sitnocvjetne režuhe (Cardamine parviflora) koja je u cijeloj Hrvatskoj zasad poznata samo iz okolice Slatine te plućasti režnjaš (Lobaria pulmonaria) na kori lužnjaka kao lišajska vrsta koje je zbog onečišćenja zraka i gubitka staništa ugrožena na europskoj razini. Neizostavno je i značajno životinjsko bogatstvo, posebice populacije jelenske, srneće i crne divljači. Ovdje je zabilježena i prisutnost zlatnog čaglja (Canis aureus), pripadnika porodice pasa, oportunističkog svejeda kojeg danas nalazimo u velikom dijelu Hrvatske.

Južno od Vidikovca, ugaženim putem kroz vinogradske plohe, dolazi se do brežuljkaste šume hrasta kitnjaka, reljefne suprotnosti nizinskom dijelu. Ovdje ćemo pronaći i bagremove šumarke, šikare te otvorene površine pod tradicionalnim vinogradima i voćnjacima. Ovakva je krajobrazna fizionomija idealna za aktivnost različitih vrsta kukaca i ptica. U preletu od stabla do stabla, uočit ćemo ptice dupljašice poput velikog djetlića (Dendrocopos major), sive žune (Picus canus) ili brgljeza (Sitta europaea). Uz put se na međama nalazi korovna vegetacija, a mjestimično čak i bujne populacije poljske preslice (Equisetum arvense) te mnogobrojne rupice u suhom pjeskovitom tlu koje grade sitne pčele samice. Put vodi prema šumi Brežić koja pokriva brežuljak strmih padina. Saproksilni kornjaši, kukci vezani uz staništa trulih stabala i ujedno indikatori očuvanosti šumskih ekosustava, nalaze se ovdje. Jedna su od najugroženijih skupina kornjaša na području Europe. U njih ubrajamo jelenka (Lucanus cervus), našu općepoznatu vrstu, i alpinsku strizibubu (Rosalia alpina) koja se najčešće javlja uz stabla bukve.

Pogled se otvara i na slatinsko gradsko groblje koje predstavlja lokalitet značajan zbog hortikulturne djelatnosti i bogate ukrasne flore. Iako obiluje raznovrsnim zeljastim biljem, prvi dojam zasigurno će ostaviti mnoge vrste drveća i grmova. Neke su postavljene po periferiji kao ukrasni nasadi, druge su pak mjestimično raspoređene unutar same plohe groblja. Nalazimo ovdje primjerke smreka (Picea pungens, Picea glauca), crnog bora (Pinus nigra), Lawsonovog pačempresa (Chamaecyparis lawsoniana), zapadnjačke tuje (Thuja occidentalis), američke duglazije (Pseudotsuga menziesii), kanadske čuge (Tsuga canadensis) i drugih. Posebno su impozantni primjerci velikih običnih smreka (Picea abies) ili pak stari šumski bor (Pinus sylvestris) koji, kao svjedok prolaska vremena, stoji osamljen na blagoj uzvisni sjevernog dijela groblja.

Autor teksta i fotografija: Dragan Prlić, magistar biologije

Slika 2 - vidikovac
Godine 1912. dvorac Drašković (desno) bila je jedna od zadnjih u nizu građevina. Ovdje se danas proteže urbanizirana ulica koja se otvara na slatinsku obilaznicu.
Slika 3 - vidikovac

Detalji iz nizinskog slatinskog područja:

1) Kockavica (Fritillaria meleagris L.); 2) Sitnocvjetna režuha (Cardamine parviflora L.); 3) Plućasti režnjaš (Lobaria pulmonaria L. (Hoffm.); 4) Jelen obični (Cervus elaphus Linnaeus, 1758).
Slika 4 - vidikovac

Detalji iz brežuljkastog slatinskog područja:

1) Siva žuna (Picus canus Gmelin, 1788); 2) Alpinska strizibuba (Rosalia alpina Linnaeus, 1758); 3) Jelenak (Lucanus cervus Linnaeus, 1758); 4) Veliki djetlić (Dendrocopos major Linnaeus, 1758).
Slika 5 - vidikovac
Hortikulturna vizura slatinskog gradskog groblja, s istaknutim samostalnim stablom stare smreke (1) i šumskog bora (2).