Zgrada je sagrađena u drugoj polovici 19. stoljeća, vjerojatno u vrijeme kad je reorganizacijom javne uprave u Hrvatskoj i Slavoniji te novim ustrojem političke vlasti u sastavu Virovitičke županije ustrojen i upravni kotar Slatina (1886.). To je vrijeme kad je slatinsko vlastelinstvo u rukama njemačkih knezova Schaumburg – Lippe.

Zgrada je smještena na uglu koji povezuje Trg sv. Josipa i Ulicu Ante Kovačića i uspjela je odoljeti vremenskim nepogodama, različitim namjenama, korisnicima, intervencijama, čak i potresu 1981. godine i dočekati vrijeme obnove. Veliki značaj i atraktivnost daje joj izuzetna lokacija u središtu Slatine, neposredno uz glavni gradski trg, laka dostupnost i činjenica da je jedan od posljednjih ostataka stare slatinske urbane jezgre.

Veliki prostor u ovome objektu kao i više vanjskih ulaza omogućavali su oduvijek raznolike sadržaje Osim pučke škole u njoj je od 1924. do 1934. godine bila Građanska škola, zatim na katu prva učenička i učiteljska knjižnica. Kad je 1949. godine dovršen novi objekt za gradsku i kotarsku upravu, u stari kotar su preseljeni svi razredi osnovne škole. U zgradi su uz školu ostali Mjesni narodni odbor, a dvije su prostorije koristili i KUD “Karaula” i “Prosvjeta”.

U prizemlju zgrade otvoren je 2009. godine prostor za povremene izložbe Zavičajnog muzeja Slatina. Muzej će svoj stalni postav imati u cijelom potkrovlju zgrade. U ostalom dijelu planirani su različiti kulturni ili edukativni (glazbena škola) i ostali javni prostori. Po sadržajima koje je imala, po izgradnji, širenju i po samom izgledu «stari kotar» je simbol razvoja i napretka Slatine. Po urbanističkoj dispoziciji, veličini i povijesnom značaju za grad Slatinu zgrada posjeduje svojstvo kulturnog dobra. Ona je konkretan svjedok povijesnoga vremena i podsjećanje na slatinsku građansku tradiciju.

Njegovim je uređenjem i otvaranjem novih sadržaja središte grada potpuno je promijenjeno, a vremenom će postati novo višenamjensko kulturno središte grada Slatine.

//]]>