Iako jedna od najmanjih u Republici Hrvatskoj, Virovitičko-podravska županija posebna je i skladna cjelina koja objedinjuje nekoliko zemljopisno-zanimljivih cjelina. Ona je spoj Slavonije i Podravine, ona je ljupka simbioza Papuka, obronaka Krndije, Bilogore, plodne ravnice, mnogobrojnih jezera i rijeke Drave.
Slatina, koja se smjestila upravo u Virovitičko-podravskoj županiji raspolaže bogatom prošlošću. Brojni arheološki nalazi, evidentirani u Novoj Bukovici, Voćinu, Čađavici, Sladojevcima, Macutama i Slatini, ukazuju da je ovo područje naseljavano od davnina. Upravo ti nalazi koji potječu iz pretpovijesnog i rimskog doba, a nađeni su u Slatini, svjedoče da je Slatinski kraj već tada bio naseljen. U blizini Slatine nalazi se više prapovijesnih naselja nedaleko Macuta kao i groblja kulture sa žarama u okolici Nove Bukovice kraj Slatine.
Grad Slatina je sa sjevera omeđen rijekom Dravom, a s juga grebenima Papuka. Slatina svoj razvoj dijelom zahvaljuje imućnoj našičkoj obitelji Pejačević za čijeg su vremena u središtu mjesta podignuti stambeni i gospodarski objekti te park s egzotičnim stablima. Slatina ima ulogu središnjeg naselja regije. Posebnim Zakonom Sabora Republike Hrvatske Slatina je 1992. godine dobila status grada. Nakon tog značajnog događaja Slatina se počela buditi preko različitih kulturnih, zabavnih, vjerskih i drugih događaja. Isto tako, Slatina je iznjedrila mnoge znamenite i zaslužne ljude, kao što su: Matija Slatinski, Rudolf Kolibaš, Milko Kelemen, Mirko Jirsak, Milan Balenović, Viktor Žmegač, Ana Bognar, Zdravko Šljivac, Viktor Liebl i dr.
Danas je Slatina, usprkos svojoj burnoj povijesti, postigla velike rezultate u pogledu razvoja. Tako je svoj razvoj uglavnom usmjerila na gospodarstvo uz kontinuiranu brigu za očuvanje okoliša, iako i ostale grane nije zaboravila, te samim time može se reći da je danas Slatina jedno ekonomsko, obrazovno, kulturno i turističko središte.